Piše Dražen Ćurić/Teleskop
Kada Andrej Plenković uporno izbjegava govoriti o nekom problemu, to samo znači da ga smatra puno većim i ozbiljnijim nego što to želi priznati i da, što je još opasnije po njegov brižno njegovani imidž, nema dobrog rješenja za njega. A upravo se to događa premijeru s ponovnim uspostavljanjem granica između Hrvatske i Slovenije samo nekoliko mjeseci nakon “spektakularnog” ulaska Lijepe naše u Europsku uniju bez granica. Sjetimo se samo usplahirenih odlazaka naše političke elite na granicu sa Slovenijom, prigodnih zdravica i famozne kave Ursule von der Leyen na Trgu bana Jelačića kada je Plenković uznosito častio friško podignutim eurima. A sada hladan tuš: Slovenci vraćaju granicu prema Hrvatskoj jer se ne mogu braniti od dolaska ilegalnih migranata.
Odmah moram reći da uopće ne zamjeram Slovencima što štite svoje granice i paze tko će im doći u goste. Hrvati za otežano kretanje po Europskoj uniji ne trebaju tražiti krivca u Sloveniji nego isključivo u hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću i njegovom ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću, ali i predsjedniku Zoranu Milanoviću koji, po običaju, poluduhovitim opaskama želi pobjeći od problema. Nećemo sada spominjati razne političare „sitnog zuba”, novinare i nevladine udruge koji su, kada se stvari ogole i nazovu pravim imenom, svesrdno poticali i pomagali ilegalnim migrantima da ulaze u Hrvatsku i tako zapravo počinili ozbiljna kaznena djela.
Nakon ulaska u Schengen Hrvatska je granica postala šuplja kao švicarski sir. Broj ilegalnih migranata drastično je porastao pa se s pravom može posumnjati ili na nesposobnost hrvatske policije, što je manje vjerojatno, ili je pak riječ o nekoj smišljenoj “tajnoj” politici koju provodi Andrej Plenković.
Slovenci se žale da je ove godine iz Hrvatske došlo čak 42.940 ilegalnih migranata, što znači da hrvatska policija praktično nije djelovala na granici. Da apsurd bude veći hrvatska se policija prije ulaska u Schengen lavovski borila i koliko toliko stvari držala pod kontrolom. Tada su nam dolazili i razni ljevičarski emisari iz Europske unije koji su zajedno s „domaćim izdajnicima” na sve moguće načine pokušali diskreditirati čuvare granice.
Plenković i Božinović su odgovorni, prije svega, zato što su svo to vrijeme mirno promatrali „probijanje” hrvatske granice i što ni na koji način nisu pokazali o kako ozbiljnom problemu se radi. I samo donekle su se mogli pravdati da je riječ o lošem europskom propisu i da Hrvatska nije imala jasne zakonske mehanizme da spriječi te migrantske provale. Ali čak i da je tako, opet su mogli učiniti puno više. Mogli su, na primjer, tražiti od Europske unije da promjeni propis kojim praktično mami ilegalne migrante. Jer, zaista je nevjerojatno da ilegalni migranti kada jednom uđu u Hrvatsku imaju pravo tražiti azil, iako su do tog statusa došli ilegalnim prelaskom granice.
Plenković komentira svaki medijski napis koji mu ne odgovara, uvrijeđeno reagira na svaku Milanovićevu kritiku, ali kada mu u zemlju uđe više od 40 000 ilegalnih migranata nema potrebu ništa kazati.
Još je veći problem to što Plenković i Božinović ignoriraju posvemašnju zabrinutost hrvatskih građana zbog nekontroliranog useljavanja, kao što su, uostalom, njemački i austrijski političari ignorirali svoje „podanike” pa se sada čude što u njihovim zemljama jačaju desne populističke stranke koje otvoreno govore o problemu koji muči Europljane. Zanimljivo je da ni Zoran Milanović, navodno najveći kritičar Andreja Plenkovića, ne vidi nikakav problem u migrantskoj politici. Ističe da je protiv izlaska vojske na granice jer „Hrvatska ne želi pucati na migrante“. Time zapravo želi reći da oni koji se zalažu za vojsku na granicama žele pucati u migrante, što jednostavno nije istina! Ili, možda želi reći da nećemo čuvati naše granice bez obzira što se na njima događalo.
Puno je načina da država spriječi dolazak ilegalnih migranata, a Milanović bi nešto mogao naučiti i od svog novostečenog prijatelja Orbana. Čak i ako su točni podaci ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića da kroz Mađarsku ulazi više ilegalnih migranata nego kroz „šuplju” Hrvatsku, Orban je barem nešto pokušao. Hrvatska se Plenkovićevom i Božinovićevom „graničnom politikom” unaprijed predala i potpisala nečasnu kapitulaciju. Ako im je pak netko iz svjetske i europske politike zavrnuo ruku i natjerao ih da puštaju ilegalne migrante, neka nam to otvoreno kažu.
S ovakvim pristupom i svilenim odnosom prema granicama Hrvatske i Europske unije, Plenković, Božinović i njihov asistent Milanović praktično pozivaju milijune ljudi iz Afrike i Azije da dođu u „obećanu zemlju”. Odmah moram reći da su mi pozicije migranata jasne, jer tko ne bi došao u jednu od najprosperitetnijih političkih zajednica na svijetu, no problem su europske i hrvatske političke elite koje ne žele čuvati svoje granice.
Plenković, Milanović i Božinović bi se trebali sjetiti riječi kojima je Mihail Gorbačov u osvit pada komunizma upozorio istočnonjemačkog komunističkog diktatora Ericha Honeckera kakva bi ga sudbina mogla zadesiti.
“Vidoviti” Gorbačov rekao je diktatoru da povijest neće oprostiti onima koji ne prepoznaju potrebu za nužnim reformama i promjenama. Honecker ga nije poslušao pa je, sasvim logično, završio na političkom i povijesnom otpadu.
Nešto slično bi se moglo dogoditi i s trenutnom europskom i hrvatskom mainstream politikom. Narod će smijeniti one koji ne žele čuvati državne granice i dovest će one koji to hoće. Ako Nijemci nekako preživljavaju bez “nezamjenjive” Mutti Angele Merkel, koja je i izazvala veliku europsku migrantsku krizu, valjda ćemo i mi Hrvati nekako preživjeti bez Plenkovića, Milanovića i Božinovića.
